Аутор Тема: Mange FAQ  (Прочитано 2130 пута)

Ajkula

  • Newbie
  • *
  • Поруке: 4
    • Погледај профил
Mange FAQ
« послато: фебруар 27, 2013, 08:36:49 поподне »
Mange


autor Matevž Jerman, prijevod Tanja Cvitko

Danas se ne možeš nazivati punopravnim ljubiteljem stripa, ako nikad nisi pročitao mangu ili dvije. Mango, kažete, zar to nije nešto za pojesti? Jest, ali ovdje neće biti govora o poznatom egzotičnom voću, nego o pojmu koji označava strip iz zemlje izlazećeg sunca.

U Japanu mange imaju puno veći ugled nego stripovi kod nas, čitaju ih takoreći svi i posvuda. Imaju toliki ugled da predstavljaju jedan od najprepoznatljivijih i najunosnijih izvoznih artikala Japana. Godine 2006. na tržištu mangi se, naime, okrenulo više milijardi dolara. Dovoljan je dokaz podatak da je tjedni profit prodanih mangi u Japanu, vjerovali ili ne, veći od godišnjeg profita prodanih stripova u Americi. Usto, mange iz godine u godinu postaju sve popularnije i na Zapadu, gdje možemo vidjeti sve više naslova. Legije manga fanova postaju sve masovnije u Sloveniji, zato je skoro neizbježno pobliže pogledati taj globalni fenomen. Odgovore na pitanja o tome što su zaista mange, kako su se razvijale, u čemu se razlikuju od zapadnog stripa, koje su mange obavezno čitanje i kako je s tim stvarima kod nas - to ćemo pokušati prikazati u slijedećim retcima.

O RAZVOJU HIROVITIH SLIKA I OSAMI TEZUKI

Povijest mangi počinje u periodu između 1814. i 1878. godine, kada je slavni slikar Katsushika Hokusai objavio seriju od petnaest knjiga sa skicama, zvanu Hokusaijeve hirovite slike odnosno Hokusai manga. Zbirka je sadržavala mnoge tematsko različite i međusobno nepovezane skice ljudi, zanimanja, bogova, zgrada, čudovišta te ostale flore i faune. Skicama je bio zajednički stil u kojem su bile nacrtane, bile su bez pretjeranih detalja i dosta jednostavne. Hokusai je naime smatrao da sama slika nije toliko važna, nego više istupa ideja koja stoji iza nje. Stvarao je u ukiyo-e stilu, za kojeg je bila tipična upotreba drvoreza s kojim je bilo lako reproducirati slike. U kombinaciji drvoreza i jednostavnih Hokusaievih slika, nastali su prvi radovi koji su prognozirali razvoj mangi.

Postupnu modernizaciju Japana, koja je uslijedila nakon dolaska Perryeve flote i početka trgovanja s Amerikom u 2. polovici 19. stoljeća, slijedio je val utjecaja zapadne kulture. Amerikanci su se dotakli umjetničkog stvaralaštva i uveli promjene na područje ukiyo-e tehnike, koja se pod utjecajem američko-engleske škole razvila u takozvane ponchi-e. Japanski autori su se upoznali s linijama, oblicima i upotrebom boja, koje prije nisu bile toliko važne. Umjesto dvanaest, počeli su upotrebljavati četiri prozorčića za prikaz priče. Novi stil je dobio ime iz termina punch picture i imena poznatog engleskog časopisa Punch, koji je objavljivao karikature, stripove i satire. 1946. godine je školsko glasilo Shokokumin Shimbun premijerno objavilo ponchi-e strip nekog 17-godišnjeg studenta, koji si tada niti u najluđim snovima nije zamišljao da će ga jednom prozvati početnikom moderne mange.

Nadareni student se zvao Osamu Tezuka i njegovi sljedeći radovi bili su od ključnog značaja kod razvitka mangi u oblik stripa kakav danas poznajemo. Tezuka je svoju karijeru započeo kao student medicine, ali ga je kao grom iz vedra neba udario ratni propagandni animirani film Momotarou Uminokaihei, kojeg je vidio 1945. godine. Film je bio pod velikim stilskim utjecajem Disneyjevog klasika Fantasia i makar je bio prvenstveno namijenjen djeci, Tezuku je nadahnuo sa svojim temama o nadi i miru u crnim vremenima. Tezuki je postalo jasno da crtani mediji sa svojim porukama imaju ogromnu snagu i odlučio je postati crtač stripova. Vjerojatno nije potrebno naglasiti da je u to doba takva odluka budućeg liječnika bila nešto neviđeno, jer je zanimanje mangake bilo smatrano kao neugledno i vrijedno prezira. Tezuka je doduše kasnije priznao da je medicinu upisao jer je želio izbjeći služenje vojnog roka i biti pozvan u vojsku u vrijeme 2. svjetskog rata. Kao budući liječnik nije niti mogao podnijeti pogled na krv.

 

Osamu Tezuka


Tezuka je uveo nekoliko vidljivih elemenata koji su danas specifični za mange i razlikuju ih od ostalih stripova. Jedan od elemenata je posredovanje priče i likova na način najsličniji filmskom pripovjednom stilu, tako da je svaka epizoda dio duže priče, te je jedini tekst u mangi dijalog između likova. Uz to je Tezuka dosta crpio iz Disneyjevog stila, gdje su crte lica, oči, usta, obrve i nos nacrtani jako karikirano. Unatoč jednostavnosti crteža zbog toga je moguće "pročitati" emotivno stanje lika.

U početku su njegove mange izlazile u časopisu namijenjenom djeci, ali su s Tezukinom popularnošću zaživjele kao samostalne publikacije. Takav proces je kasnije postao osnovan način objavljivanja u manga industriji. U svom repertoaru Tezuka se dotaknuo skoro svih žanrova, njegove manga serije se protežu od akcijskih avantura, ozbiljnih drama, pa sve do znanstvene fantastike i horora. Unatoč tome što je na Zapadu najpoznatiji po dječjoj seriji iz pedesetih - Astroboy - mnogo je njegovih mangi nadasve mračnih i većina glavnih likova nosi tragične priče. Tipičan primjer je Atom (dječak iz Astroboya), kojeg je stvorio ludi izumitelj kao surogat za svojeg mrtvog sina i ubrzo ga odbacio. Zbog slikovitosti ćemo spomenuti i Dorora - glavnog lika iz istoimene mange, koji se rodio osakaćen, jer je njegov otac 48 demona ponudio 48 organa bebinog tijela.



Astroboy


Tezuka je mnogo pridonio prihvaćanju mange u društvu, njegov doktorat je bio odličan protuuteg klevetama da su mange vulgarne i loše utječu na djecu. Uz sve to je bio mentor nekim od danas najpoznatijih autora mangi, kao što su dvojac Fujiko Fujio, autori slavnog Doreamona. Sam Tezuka se proslavio sa radovima Astroboy, Lavić Kimba, Dororo, Black Jack i ostalim danas već legendarnim manga i anime serijama. Kao što ste sami pogodili, većina kasnijih stvaralaca mangi je preuzela Tezukin stil crtanja u kojem su likovi nacrtani jednostavno, karikirano i sa obaveznim velikim okruglim očima, koje su danas zaštitni znak japanskog stripa i animacije.

U šezdesetim godinama se pojavio poseban fenomen zvan gekiga. Mange su obično izlazile u časopisima koji su čitatelju ponudili nekoliko epizoda različitih manga serija. Usporedno sa časopisima su izlazile gekigae, mange u obliku knjige, koje su obuhvaćale jednu dužu mangu. Manga časopisi su izlazili jednom tjedno, zato su autori bili pod pritiskom, jer je epizodu mange trebalo predati do roka. Tako je ponekad došlo do pada kvalitete mange, čega je bilo manje u gekiga izdanju. Priča je bila razvijenija, kvaliteta crteža je bila veća. Zbog tih elemenata su gekiga mange imale višu umjetničku vrijednost. Unatoč tome, tisak tih mangi bio je dosta skup, zato su ih u sedamdesetima prestali objavljivati. Istovremeno se povećala kvaliteta crteža epizodnih mangi. Danas riječ gekiga ostaje u upotrebi za mange koje nisu bile nacrtane u klasičnom jednostavnom stilu s ogromnim očima, nego je crtež bio detaljniji, životniji. Primjeri takvih mangi: Akira, Berserk.



Akira


U sedamdesetima je procvjetao šund. Prva generacija čitatelja koji su rasli s mangama, odrasla je i tražila još, a mlađe generacije su za razliku od starijih raspolagale svojim džeparcem, kojeg su mogli potrošiti bilo gdje. Tako su si mange priuštile puno više - opscenosti, nasilje, seks i odrasle tematike.

Istovremeno su mange tijekom godina postale vodeća sila japanske pop kulture i najbolji ambasador Japana izvan državnih granica. Njihova popularnost u inozemstvu strmo raste od osamdesetih godina dalje. Samo je pitanje vremena kada će se i kod nas otvoriti prvi manga kissateni, odnosno kafići gdje se uz kavu može naručiti i najnovija manga.

O MANGAMA I MANGAKAMA

Manga. Sama riječ je sastavljena iz dva znaka, kandžija, i u doslovnom prijevodu znači hirovite slike. Danas je riječ u Japanu u općoj upotrebi za strip, dok se na Zapadu njeno značenje ogradilo na japanski strip. Manga se od zapadnih bratića razlikuje po specifičnom stilu crtanja, prikazu priče i statusu kojeg ima kao grana umjetnosti. Da, mange su se kao i strip na zapadu s vremenom emancipirale i postignule da ih se smatra (makar su za neke još uvijek inferiorne filmu, visokoj literaturi i glazbi) kao prave umjetničke radove. Samopouzdanje mangi dodatno ojačava činjenica da predstavljaju važan dio državne ekonomije, jer se manga časopisi koji izlaze tjedno (npr. Shonen jump, Morning, Hana to Yume) tiskaju u milijun primjeraka.

Ti časopisi su idealna početna točka za svakoga tko želi postati mangaka (crtač mangi). Postupak objavljivanja mange je približno ovakav: poslije uspješnog proboja na natječaju mladih talenata je epizodno objavljivanje svoje manga serije slijedeći logični korak uspješnog mangake. Kad se nakupi dovoljno kratkih epizoda koje variraju od 20 do 40 stranica, tada je vrijeme za objavljivanje samostalnog tankobona - varijante američkog paperbacka. Takve mange možemo vidjeti i u našim knjižarama. Više tankobona sastavlja cijelu manga seriju. Neke priče su u usporedbi sa zapadnim stripovima iznenađujuće dugačke, spomenimo samo gigantske monstrume tipa Dragon Ball. Uspješne manga serije dožive mnogo reprinta i obaveznu deluxe verziju, koja ima kolekcionarsku vrijednost zbog bombončića tipa stranice u boji, novi cover artovi i slično.

Svakako valja spomenuti da se mange u pravilu čita sa desna na lijevo, što je postala stalna praksa i kod zapadnih izdanja. Neki nakladnici unatoč tome pokušavaju zrcalno okrenuti mangu procesom zvanim flipping. Takav način je često podložan kritikama od strane autora i čitatelja, jer se tako uništava originalna kompozicija i riječi na slici.

KAKVE MANGE ČITAŠ, TAKAV SI

Mange se dijele s obzirom na ciljanu publiku. Poznajemo pet osnovnih grana: josei, seinen, kodomo, shonen i shojo mange. Tinejdžerima najviše odgovoraju shonen i shojo, prve su tematsko namijenjene dječacima, a druge djevojčicama. Neki od svjetsko poznatih naslova shonen mangi su: Naruto, Dragon Ball, Saint Seya, Fullmetal Alchemist, InuYasha, Trigun. Poznati primjeri shojo mangi: Paradise Kiss, Sailor Moon, Cardcaptor Sakura ...



Naruto


Naravno, pobrinulo se i za starije čitatelje, te su, naravno, u bogatu ponudu uključene i popularne erotske mange pod imenom hentai mange. Ako se vratimo u mainstream vode, mange za starije možemo podijeliti na seinen i josei mange. Prve su namijenjene muškarcima, a druge "nježnijem" spolu. Za seinen mange je tipična odrasla tematika, kompleksne priče i likovi, te naravno eksplicitniji prizori nasilja, seksa i rock'n'rolla. U najpoznatije seinen mange se ubrajaju kultne serije kalibra Berserk, Hellsing, Lupin sansei, Tenjou tenge, Vagabond i slične. Unatoč tome da je ciljano čitateljstvo seinen mangi staro od osamnaest do trideset godina, među mangama tog tipa moguće je naći priče o biznismenima i korupcijama, što redovito čitaju stariji čitatelji, duboko u četrdesetim godinama ili još stariji. Josei ili mange za dame su namijenjene starijim tinejdžerkama i ženama. Tematsko obuhvaćaju neidealizirane romantične drame te slične priče, u kojima su čest element homoseksualne veze među protagonistima. Među primjere solidnih josei mangi ubrajaju Tramps Like Us, Happy Mania i Gokusen.



Hokuto no Ken


Ostaje nam još kategorija kodomo mangi, odnosno mangi za djecu, među kojima su najpoznatije Hamtaro, Onegai My Melody i Doraemon. Po priči Doraemona je napravljena iznimno dugačka anime serija, koja je na programu od 1969. godine i do danas je prikazano već 1049 epizoda.

Unutar spomenutih skupina mangi postoji još malo more žanrova - od robotskih mecha mangi sa ogromnim robotima koji se tuku, do magic girl mangi, gdje svijet od propasti spašavaju slatke djevojčice s magičnim moćima.

GDJE POČETI ČITATI?

Odmah na početku je važno napomenuti da ćete kod nas teško naći mange igdje drugdje osim u boljim ljubljanskim knjižarama ili s malo sreće na sajmu. Zato se najviše isplati znanje stranih jezika onim ljubiteljima mangi koji žive u blizini talijanske ili austrijske granice. Mange su tamo dostupne na skoro svakom kiosku, usto su cijene relativno niske (od tri do šest eura, za razliku od astronomskih cijena kod nas). Unatoč svemu, mange su danas dostupne svakom pojedincu, s malo kreativnosti ih je moguće naći na internetu i to skoro sve popularne manga serije na engleskom jeziku. Za objavljivanje tih mangi brinu se grupe anonimnih fanova koji skenirane mange prevode na engleski.

Zbog velikog broja kvalitetnih mangi ne bi imalo smisla nabrajati ih u nedogled, zato ću vam za kraj ostaviti nekoliko raznolikih naslova. Berserk, Great Teacher Onizuka, Akira, One Piece i Paradise Kiss su definitivno vrijedni vaše pažnje i nesumnjivo će vam probuditi želju za istraživanjem svijeta mangi.
Rekli su mi da ovde mogu da ostavim potpis, pa zato i jesam.

Predsednik

  • Jr. Member
  • **
  • Поруке: 94
    • Погледај профил
Одг: Mange FAQ
« Одговор #1 послато: фебруар 28, 2013, 05:39:40 поподне »
Šta bi sa Akirom?
Marketprint je objavio 40 brojeva, ima li još epizoda ili je to sve?
Slabo pratim mange pa se i ne razumijem....

Ajkula

  • Newbie
  • *
  • Поруке: 4
    • Погледај профил
Одг: Mange FAQ
« Одговор #2 послато: фебруар 28, 2013, 10:30:09 поподне »
Mislim da je to sve, ali nisam siguran.
Rekli su mi da ovde mogu da ostavim potpis, pa zato i jesam.

peđa slavni

  • Administrator
  • Full Member
  • *****
  • Поруке: 160
    • Погледај профил
Одг: Mange FAQ
« Одговор #3 послато: март 10, 2013, 10:51:39 пре подне »
Slabo pratim mange pa se i ne razumijem....

Pročitaj ponekad u PARABELLUMU rubriku Gorana Markovića PUTOVANJE MANGAPLOVOM. Goran uvijek preporuči neku dobru stvar za pročitati, nabaviti...

Takođe, Goran piše za UPPS sajt rubriku MY OWN PRIVATE TOKYO posvećenu mangama.

Predsednik

  • Jr. Member
  • **
  • Поруке: 94
    • Погледај профил
Одг: Mange FAQ
« Одговор #4 послато: април 19, 2014, 08:33:43 поподне »
ne volim mange ni sam ne znam zašto ali....